Topljenje masti

Kod redukcije tjelesne težine mnogi rabe izraz »spaljivanje« masnog tkiva, no valja precizno reći da prije tog »spaljivanja« masti moraju biti razložene na sastavnice. Masno tkivo (salo) koje se sastoji od masnih stanica (adipocita) može se mobilizirati procesom koji se zove lipoliza.

No lipoliza se ne može regulirati mehaničkim već isključivo hormonskim sredstvima. Potrebno je ići obratnim procesom od onoga kada se masno tkivo stvaralo, odnosno, trigliceridi se moraju hidrolizirati na masne kiseline i glicerol. Pravi hormon koji »okida« taj kaskadni proces lipolize je kateholamin.

Kao što je moguć defekt u lučenju i cirkulaciji svih tjelesnih hormona (primjerice inzulina), tako je moguć i defekt s ovim hormonom, tj. lipoliza će biti smanjena pa je rezultat slaganje masnih naslaga.

Evo dokaza: kod mnogih opasnih zvanja – osobe neprestano pod stresom nema debelih! Stresno stanje topi masnog tkiva!

S jedne strane, tu je mentalitet »bolje malo više nego malo manje«, dakle bježanje od pothranjenosti, a s druge je strane utjecaj medija koji reklamira velik broj namirnica u najluksuznijem izdanju. Hranu koja se nudi treba »uništiti«, a uništit ćemo ju jedući je! Iede se i pije svugdje – na ulici, na poslu, uz TV, pa čak i na sastancima! Dakle, ne pijemo i ne jedemo zato što smo gladni I žedni, nego zato da nešto radimo, da nam nije dosadno!

Tome u velikoj mjeri pridonose TV reklame hrane na koje se troše veliki novčani iznosi.

Poseban su problem poslovni ručkoví i večere, gdje se jede i pije na »tuđi« račun pa finu
hranu treba »dokrajčiti« jer takvu priliku treba iskoristiti! Kako god okrenete, vraćamo se na psihologiju čovjeka: on nešto mora imati u ustima pa makar to bila i guma za žvakanje! Cijeli kompleks grickalica temelji se na psihologiji grickanja, krckanja i žvakanja.

Ako ste gledali izvrsne dokumentarce National Geographica iz Indije o majmunima koji haraju gradovima i naseljima, onda ste zasigurno primijetili da stalno jedu i kradu hranu, ili preciznije – stalno su u potrazi za hranom! Razlika između tih majmuna i današnjeg čovjeka nije velika, iako ih u evolucijskom smislu dijeli nekoliko milijuna godina.

No za razliku 0d majmuna koji je stalno u pokretu, čovjek – sjedi, dakle ne troši se. Zašto? Ier mu hrana dođe kući ili na posao gotova, polupripremljena ili ju kupi u samoposluživanju!