Dijeta
.com.hrNajveći broj dijeta na jednom mjestu!
Mršavljenje kod žena
Žena je krhko biće… Takvo je mišljenje već odavno nkorijenjeno, zbog čega je i nastao izraz»slabi spol«.
Suprotno tome, znanstvenici nas danas uvjeravaju da je žena mnogo otpornija od muškarca i to ne samo zato što dulje živi.
Muškarac, kažu također, ne bi bio sposoban tjelesno podnijeti sve što donosi majčinstvo; žena je dakle izdržljivija iako je slabija od njega…
Zapravo je osjetljivija i kompleksnija. Njezin život teče u ritmu složenoga hormonalnog sustava, počevši od puberteta do menopauze, čemu valja dodati trudnoću zbog koje njezino tijelo doživljava mnoge promjene.
Poput svakoga hipersofisticiranog stroja i ženski je organizam osjetljiv na svaku i najmanju preinaku. Opskrbljen je vrlo finim regulacijskim sustavom pa je zato i mnogo osjetljiviji na loš postupak.
Znajući to, bolje ćemo razumjeti zašto je žena uistinu osjetljivija na lijekove od muškarca i zašto su kod nje izraženije moguće nuspojave.
Nakraju, shvatit ćemo i to da loše prehrambene navike djeluju na vrlo osjetljiv ženski organizam poraznije nego na muški. Od posljedica je najzapaženija debljina koju još pogoršavaju hormonalni poremećaji.
Zamislimo da smo u 2500. godini i da tadašnji povjesničari odluče istražiti kakvog su oblika bila ženska tijela u dvadesetom stoljeću.
Proučili bi mnogobrojne ženske časopise iz tog razdoblja i, vidjevši na svim fotografijama samo dugonoge, visoke i vrlo vitke, da ne kažemo mršave žene, istraživači bi zacijelo zaključili da je to zajednička osobina svih žena na fotografijama, dakle i ostalih žena tog doba.
Mi sami činimo potpuno istu grešku kad danas promatramo Rafaelove Tri gracije, Rubensove Sirene ili, bliže nama, Renoireove aktove, Maiollove kipove i Courbetove kupačice.
Moglo bi se reći da su na svim tim umjetničkim djelima žene izraženih oblina, pa je logičan zaključak da su sve žene tada bile punašne i debeljuškaste.
Bilo bi mnogo umjesnije upitati se nisu li umjetnici prošlosti u svojim djelima više nastojali prikazati određeni ženski ideal, a manje stvarnost.
Na isti način današnji se časopisi neskriveno trude nametnuti određen, ali netipičan ideal ženskog tijela, što je zapravo samo odraz onoga o čemu čitateljice sanjare.
Kanoni ljepote
Skloni smo da na svim područjima slavimo ono što je rijetko i izuzetno. Nekad je debljina bila znak društvenog uspjeha: to jeznačilo da čovjek ima svakog dana pretrpan stol za blagovanje i da se može obilno najesti. Vitkost i mršavost (govorilo se»kost i koža«) bile su opća pojava.
Zato su punašne žene raskošnih oblina bile iznimka i odgovarale su kanonima ljepote.
Valja takoder znati da je tada opskrba hranom bila nesigurna i najveći je dio stanovništva oskudijevao.
Ratovi, seljačke bune i loše žetve začas bi stvorile nestašicu, ako ne i dugotrajnu glad. Svakog dana jesti do sita bio je luksuz. Zato je naslaga masti bila dragocjena zaliha koja će dobro doći ako zbog nametnutih okolnosti uzmanjka hrane.
Prekomjerna tjelesna težina bila je nešto poput »osiguranja protiv svih nezgoda«, primjerice loše žetve, i nikako nije imala loš predznak kao danas. Debljina se doživljavala kao osiguranje, to traženije što je bilo rjeđe.
Nekad se debljina, osim toga, smatrala znakom krepka zdravlja, prema tome i snage. Drugim riječima, lijepo zaobljena žena jamačno će biti dobra rodilja koja će bez teškoća u svoje gostoljubivo krilo prihvatiti trudnoću sa sretnim ishodom.
Žene takvog izgleda još su ideal u mnogim zemljama Trećega svijeta, pogotovo u Magrebu.
Objašnjavajući evoluciju ženske estetike, sociolozi tvrde da su se kanoni ljepote postupno mijenjali s promjenama mode.
Drugi pak smatraju da je moda tek odraz promjena koje su samo »čekale način«da se izraze.
Utjecaj kreatora Paula Poireta, koji je početkom ovog stoljeća predložio da se odbaci steznik, nedvojbeno je pridonio velikim promjenama tog doba.
Otada žene više nisu skrivale svoje tijelo pod prostranom odjećom niti su se služile mnogobrojnim umetcima. Nove su haljine naprotiv slijedile i isticale oblike tijela.
Nekoliko godina poslije, kad se pojavio pokret za oslobađanje žena, otišlo se opet u krajnost: potiskujući sve oznake ženstvenosti, moda je nudila gotovo androgine modele.
Nesigurnost muškog roda pred iznenada otkrivenom ženskom seksualnošću, koju je objasnila frojdovska psihoanaliza, imala je još veći utjecaj na stajališta o ženskom tijelu.
Erotizam kao da jemalo-pomalo nestao i iz likovnih umjetnosti, a neki su bez oklijevanja»masakrirali«žensko tijelo prikazujući ga poput Picassa ili Buffeta u kosturastim likovima ili je svedeno na geometrijske oblike.
Usporedno s tim socio-kulturalnim pojavama dva su odlučujuća čimbenika dodatno istaknula mršavost kao ideal: prvo, opća pojava debljine, čak i pretilosti, u vodećoj zemlji kakva je Amerika, te drugo, medicinsko otkriće da je pretjerana tjelesna težina zaista ozbiljan faktor rizika za zdravlje.