Zdravi ručak kod kuće,na poslu i u restoranu!

Ručak koji pojedete izvan svoga doma bit će gotovo po pravilu obrok bogat bjelančevinama, masnoćama te vlaknima. Pa ipak, to ne znači da morate pojesti mnogo masnoća, baš naprotiv!

Da bih vam pomogao izbjeći pogreške, navest ću nekoliko primjera iz kojih će vam biti jasno kako sve to zapravo izgleda.

Evo jednog tipičnog jelovnika za ručak:

– sirovo povrće
– riba i/ili meso
– dopušteno kuhano povrće (pogledajte popis)
– salata
– sir
– piće: negazirana voda (gaziranu izbjegavajte).

Glavno jelo

Glavno jelo najčešće se sastoji od mesa ili ribe. Što se tiče tih namirnica, ograničenja nema, osim u pogledu načina njihove pripreme.

Pri kupovini majoneze, provjerite na naljepnici sadrži li šećer, glukozu ili škrob. Ako ste u restoranu, majonezu naručite samo onda ako je pripremaju na licu mjesta i na tradicionalan način. Ne biste očekivali, no majoneza je u restoranima često »domaća”.

Gusja pašteta (foie gras) delikatesa je što se priprema od visokokvalitetne gusje (ili pačje) jetre. Pošto ste iz prve faze već prešli u drugu, a u prilici ste da je jedete, domaću a ne iz konzerve, nemojte se dvoumiti. To je svakako gastronomski užitak koji se ne propušta!

Nikada ne naručujte pohano meso ili pohanu ribu. Krušne su mrvice loši ugljikohidrati. Također izbjegavajte ribu koja je prije kuhanja uvaljana u brašno. Naručite ribu pripremljenu na žaru, u pećnici ili kuhanu.

Klonite se hrane pripremljene na masti ili uljima, koji su visokom temperaturom dovedeni u stanje zasićenosti.

Jelo spravljeno na taj način postaje previše masno i teško probavljivo, no glavni razlog zbog kojega ga ne smijete jesti jest njegovo loše djelovanje na razinu kolesterola u krvi.

Posebnu pozornost posvetite umacima! Ako ste pristaša »nove kuhinje«, tada već znate da su umaci lagani uglavnom zato što ne sadrže brašno, a pripremaju se tako što se posuda u kojoj će se kuhati umak prethodno premaže s vrhnjem niske masnoće.

Zbog toga su umaci posebno prikladni i u prvoj i u drugoj fazi. U svakom slučaju, treba izbjegavati umake pripremljene s brašnom.

Želite li, uz meso možete naručiti umak béamais (priprema se od jaja, vrhnja i začina), uz uvjet da je spravljen na tradicionalni način;

U prvoj fazi nemojte jesti senf jer se on priprema od mljevenih zrna zgorušice, a ona sadrži ugljikohidrate. Kada prijeđete u drugu fazu, senf smijete jesti bez straha da ćete se ponovno udebljati. U prvoj fazi, međutim, on bi mogao destabilizirati vaš još osjetljiv metabolizam.

Po pravilu, uvijek budite oprezni sa svim industrijski proizvedenim umacima (npr. kečap) koje poslužuju u popularnim restoranima.

Naime, oni uvijek sadrže velike količine šećera. Ako je moguće, odaberite povrće bogato vlaknima. Obično se nudi širok izbor, od blitve, kupusa, špinata, rajčica, tikvica, mahuna, do patlidžana, brokule i cvjetače.

Kako već rekoh, ako jelovnik ne nudi ništa što vam odgovara, jednostavno naručite salatu: zelenu salatu, svježi kupus, rajčicu, rikulu ili radič. Njih možete jesti koliko god želite, kao predjelo ili kao prilog.

Pazite, međutim, čime ćete začiniti salatu. Industrijski pripremljeni začini obično sadrže velike količine šećera. Događa se da u samom restoranu katkad u umak vinaigrette dodaju šećer, osobito ako je umak ljut.

Najsigurnije je, stoga, da začin za salatu pripremite sami. Proizveden industrijski, ovaj umak obično sadrži škrob i konzervanse, što znači da ga ne biste smjeli jesti. Stoga pažljivo pročitajte što piše na naljepnici.

To možete izvesti vrlo jednostavno, zamolivši konobara da vam potrebne sastojke donese na stol. U maloj žličici vilicom izmiješajte sol s octom ili limunovim sokom, pričekajte da se sol rastopi i onda sve to ravnomjerno prelijte po salati. Poškropite salatu uljem i još je jedanput promiješajte vilicom ili žlicom.

Ništa jednostavnije, zar ne?

Restorani poslije obroka najčešće nude desert i sir. U prvoj fazi ograničite se na sir. Jest ćete ga, dakako, bez kruha. To nije nemoguće i vrlo ćete brzo uvidjeti da je sir mnogo ukusniji jedete li ga bez kruha. Na kraju ćete već moći u siru uživati samo uz čašu crnoga vina.

Vjerojatno ste već primijetili da se u zemljama poput Francuske i Italije sir jede vilicom i nožem. To, naime, ima dodatnu prednost: konobar u tom slučaju ne može biti škrt pri određivanju količine
sira u jednoj porciji.

U prvoj fazi dopuštene su gotovo sve vrste sira, uz uvjet da vam razina kolesterola nije previsoka. Ako jest, morat ćete se ograničiti na nemasne vrste sira. U svakom slučaju, zasad sam još pomalo sumnjičav kad je riječ o sirevima poput onog od kozjeg mlijeka, jer sadrži određenu količinu ugljikohidrata.