Zdrava prehrana i mršavljenje

Među četiri glavne skupine hranjivih sastojaka sasvim sigurno najznačajnija uloga pripada bjelančevinama jer one sadrže aminokiseline, koje su nužne za život, a naš ih organizam ne može sam stvarati.

Samo ugljikohidrate možemo smatrati manje važnima jer ljudski organizam iz vlastitih zaliha masti koje sadrže trigliceride može stvarati vlastiti šećer.

U hrani se masti često pojavljuju zajedno s bjelančevinama, kao u mesu, ili zajedno s ugljikohidratima, primjerice u kikirikiju. Masti I ugljikohidrati imaju veliku energetsku vrijednost i mogu se u tkivimá taložiti u obliku masnih zaliha, To se posebno događa onda kada ih  u organizam unosimo zajedno.

Bjelančevine, pak, imaju malu energetsku vrijednost. One su vrlo važne za naše tjelesno zdravlje a usto ne utječu na probleme koje nam mogu stvoriti namirnice velike energetske vrijednosti.

Zbog svega toga, a ponajprije radi jasnoće i jednostavnosti izlaganja, u ovom članku se nećemo baviti bjelančevinama, a kad god budemo govorili 0 određenoj namirnici ili vrsti hrane, bit će to u sklopu podjele na ove tri kategorije:

1. ugljikohidrati (navest ćemo je li riječ o dobrom ili o lošem ugljikohidratu),
2. masti (Iipidi),
3. prehrambena vlakna.

Ako neka namirnica sadrži i ugljikohidrate i lipide, kao kikiriki, o njoj ćemo govoriti kao o ugljikohidratu-lipidu, a ako sadrži i lipide i bjelančevine, kao o lipoproteinima.

Bjelančevine su organske tvari koje se nalaze u mnogim namirnicama životinjskog i biljnog podrijetla. Za ljudski organizam one su nezamjenjive, a njihova je energetska vrijednost vrlo mala.

Ugljikohidrati su tvari koje se tijekom probavnog procesa razgrađuju u glukozu. Ima ih u onim namirnicama koje sadrže šećer (voće, med) ili škrob (brašno, žitarice, mahunarke). Unesu li se u organizam na prazan želudac, svi se ugljikohidrati apsorbiraju jednakom brzinom.

Dijelimo ih prema tome koliko povećavaju razinu glukoze u krvi (glikemiju), a to se utvrđuje pomoću glikemičnog indeksa. Stoga možemo razlikovati dobre ugljikohidrate, s niskim glikemičnim indeksom, od loših ugljikohidrata, s visokim glikemičnim indeksom.

Masti mogu biti životinjskog ili biljnog podrijetla. Nalaze se u mesu, mesnim prerađevinama, ribama, maslacu, mliječnim proizvodima, jajima, ulju, sirevima, itd. Neke masti mogu povisiti razinu kolesterola u krvi (meso, sir), a druge, pak, upravo suprotno, pomažu da se njegova razina snizi (maslinovo ulje i sl.).

Prehrambena vlakna: u tu skupinu pripadaju sve vrste zelenog povrća (mahune, salata, cikorija, poriluk, špinat, blitva, kupus, kelj, itd.). Pojedine vrste sušenog povrća i voća te cjelovite žitarice također sadrže znatne količine vlakana.

Prehrana bogata vlaknima zdrava je prehrana, a manjak vlakana u hrani može prouzročiti teške zdravstvene probleme.