Voće i mršavljenje

Postoje određene teme o kojima se upuštate u raspravu na vlastiti rizik. Voće je jedna od takvih tema.

Kada bih rekao kako ga trebate isključiti iz svoga jelovnika, znam da bih time mnoge među vama toliko zgranuo da bi upravo na ovome mjestu članak zatvorili i sasvim odustali od daljeg čitanja.

Voće je simbol naše kulture, štoviše, ono je simbol života, zdravlja i napretka. Ono je izvor vitamina. Mi barem mislimo da je tako.

Dopustite mi da vas odmah umirim: voće nećemo zabraniti. Pa ipak, morat ćete naučiti jesti ga na nov, drukčiji način nego što ste navikli. Samo ćete tada moći iskoristiti sve njegove blagodati, istodobno izbjegavajući njegove nedostatke. Jer, morate znati, voće je mnogo teže probavljivo nego što mislite.

Prije svega, ono je bogato vlaknima. Istodobno, voće pripada ugljikohidratima koji sadrže šećer u obliku fruktoze. S fruktozom moramo biti vrlo oprezni jer se ona vrlo lako pretvara u glukozu (a to je energija koju tijelo odmah može iskoristiti).

Na sreću, količina šećera u voću nije suviše velika, a osim toga se šećer zbog vlakana u voću u krv izlučuje u vrlo malim količinama. Stoga, energetska vrijednost koja time nastaje nije alarmantna.

Ipak, ne smijemo zaboraviti da je riječ o energiji koja se odmah može iskoristiti. Iz toga slijedi vrlo važno pravilo, i ako iz ovog članka upamtite samo jedno jedino pravilo,
neka to bude ovo: voće nikada nemojte jesti u kombinaciji s mastima ili s bjelančevinama.

To se upozorenje ne odnosi samo na vaš najvažniji cilj, tj. gubljenje suvišnih kilograma. Ono se temelji na kemijskim zakonitostima probavnog procesa.

Naime, kada se voće uzima zajedno s mastima ili bjelančevinama, ne samo što se probava jednih preklapa s probavom drugih već voće pritom gubi većinu svojih hranjivih vrijednosti (vitamine, i sl.). Zbog toga je najveća pogreška voće jesti poslije obroka.

Pretpostavljajući da ste u pogledu ovoga što sam upravo izložio malo sumnjičavi, pokušat ću to dodatno pojasniti. Kad voće jedete zajedno s mastima ili bjelančevinama, primjerice s mesom ili sa sirom, ono zajedno s njima ostaje »zarobljene« u želucu, umjesto da za mnogo kraće vrijeme prođe do crijeva, dakle do mjesta gdje se normalno probavlja.

Meso u želucu ostaje dva do tri sata. Za to vrijeme ono prolazi kroz najvažniju fazu probave, koja se odvija uz pomoć određenih esencijalnih enzima. Jedete li voće zajedno s masti ili bjelančevinama, voće ne može prijeći iz želuca u crijeva, pa zbog topline i vlage u želucu počinje fermentirati i najzad se pretvara u alkohol.

Drugim riječima, cijeli se proces probave poremeti. Kao prvo, voće izgubi svoju hranjivu vrijednost, a onda, budući da zlo rijetko kada dolazi samo, metabolizam masti također ne teče kako bi trebalo, zbog čega se često pojavljuje osjećaj nadutosti.