Vitamini

Tijekom stoljeća opaženo je da se u izvanrednim okolnostima (opsade gradova, glad, pomorska istraživanja) javljaju bolesti, očito zbog loše prehrane.

Tako se javljalo krvarenje iz desni zbog skorbuta, promjene na kostima zbog rahitisa, paraliza i otekline zbog bolesti beri-beri te promjene na koži zbog pelagre.

Tek se potkraj XIX. stoljeća, a pogotovo početkom XX. Stoljeća otkrilo da je glavni uzrok tih tegoba manjak u prehrani nužnih supstancija koje su nazvane vitaminima.

Prije se nije znalo da postoje ti bitni nutrijenti jer su ljudi, osim u navedenim povijesnim okolnostima, uglavnom jeli takvu hranu da se nije osjećao manjak.

U nekoliko posljednjih desetljeća promijenile su se prehrambene navike; zbog intenzivnog razvoja poljoprivrednog uzgoja, koji postaje industrijski, gotovo svi troše rafinirane proizvode (bijeli šećer, bijelo brašno, bijelu rižu) i sve se češće otkriva da vitamina nema dovoljno.

Vitamine bismo mogli definirati kao složene organske tvari koje u malim količinama održavaju tijelo u životu, potiču rast i omogućavaju razmnožavanje ljudi i većine životinja.

Izvori su im različiti. Jedan je od njih nemasno meso, a posebice ih mnogo ima u iznutricama (jetri i bubrezima).

Vitaminima su također bogati zrnje, mahunarke, orasi, lješnjaci i cjelovite žitarice. Manje ih je u korijenju i gomoljima (krumpira).

U voću i povrću su vrlo različite količine vitamina. To ovisi o sastavu tla, ali i o čuvanju hrane, duljini uskladištenja i o načinu pripreme jela.

Uvijek je zanimljivo govoriti o vitaminima u cjelini, ali oni čine vrlo raznoliku skupinu i po strukturi i po djelovanju. Dobro ih je zato proučavati posebno.

Ipak ih najprije možemo podijeliti u dvije skupine: u jednoj su liposolubilni vitamini (topljivi u masti), a u drugoj hidrosolubilni (topljivi u vodi).