Prijevara sa suplementima bjelančevina

Medu strogim hipokaloričnim dijetama zaustavimo se na jednoj, pod nazivom VLCD (Very Low Calorie Diet = vrlo niskokalorična dijeta) ili dijeta na osnovi koncentrata bjelančevina.

Teoretski ta je dijeta s bjelančevinama namijenjena samo osobama s teškim oblicima pretilosti (BMI viši od 30), ali, na nesreću, poneki je liječnici propisuju svojim debelim pacijentima.

Još gore, mnoge se žene samovoljno odlučuju na takvu dijetu i primjenjuju je bez liječničkog nadzora.

Kakvo je načelo dijete?

Umjesto uobičajene hrane, 20 do 30 dana uzima se samo 55 do 75 grama bjelančevina u prahu (koji se mora otopiti) ili su već u otopini. Takve bjelančevine daju otprilike 500 kalorija na dan (a ponekad i manje!).

Uz njih se preporučuje uzimati vitamine i minerale te mnogo tekućine (najmanje dvije litre na dan).

Uzimanje koncentriranih bjelančevina sprečava razgradnju mišićnog tkiva, a kako nema ugljikohidrata, smanjuju se glikemija i izlučivanje inzulina. Zbog toga se stvaraju ketonska tijela koja mogu potiskivati apetit 48 sati te istodobno uzrokuju laganu euforiju.

Organizam mora dakle sam proizvoditi glukozu od masnoća iz
zaliha, što je proces neoglukogeneze. Tako nestaju zalihe masti,
što je zapravo lipoliza, pa čovjek mršavi.

suplementi bjelančevinaU čemu su greške?

Znanstvena istraživanja provedena su na različitim dijelovima tijela i pokazalo se da mišići ipak slabe (bjelančevine nestaju) i to za prvih devetnaest dana dijete. Ravnoteža se ponovno uspostavlja poslije 21. dana.

Gotovo 25 posto gubitka težine tako se zapravo odnosi na nemasnu masu mišića. Istini za volju, pri debljanju se povećava i nemasna masa mišićja, a ne samo masti.

Znatno smanjenje soli u prehrani potiče veliki gubitak vode pa se i to uvijek odražava na vagi… Zato treba paziti da zbog mogućega prevelikog manjka tekućine ne padne arterijski tlak.

Takva arterijska hipotenzija nastaje zato što nema ugljikohidrata pa se gube natrij i voda. Poslije dijete važno je ponovno pomalo uvoditi ugljikohidrate, jer kad bi se odmah uzela veća količina,zbog naglog zadržavanja vode mogle bi se javiti otekline.

VLCD ima mnogo sekundarnih posljedica:

— povećanje količine mokraćne kiseline: 10 do 20 %,
— sniženje vrijednosti arterijskog tlaka: 8 do 10 %;
— padanje kose: 9%
— opstipacija (zatvor stolice): 8 do 10 %;
— umor: 8 %;
— pucanje noktiju: 8%;
— suhoća kože: 8%;
— povećana osjetljivost na hladnoću: 8 %,
— grčevi u mišićima: 7%;

Budući da nema dovoljno krutih namirnica, moguća je i opstipacija. To se može preduhitríti tako da se jede salata začinjenalimunovim sokom.

Najdramatičnije komplikacije iznimno mogu uzrokovati smrt.Food and Drug Administrations navodi sedamnaest slučajeva iznenadne smrti u SAD zbog vrlo niskokaloričnih dijeta!

Bile su to žene koje nikada prije nisu imale smetnje srčanog ritma ni slučaj ireverzibilnog srčanog aresta. U trinaest slučajeva žrtve su uzimale bjelančevine loše kakvoće. U njima je naime bilo
premalo triptofana, jedne od esencijalnih aminokiselina, a nisudodane potrebne količine kalija.

U preostala se četiri slučaja nije moglo utvrditi vidljiv uzrok smrti, osim što su se žrtve držale režima pet do šest mjeseci, iako se ta dijeta s bjelančevinama ne smije primjenjivati dulje od četiri tjedna.

Sjetimo li se da su ti »dijetalni proizvodi« u slobodnoj prodaji po ljekarnicama, moramo osjetiti grozu. Prosječan kupac naime ne zna – a trebao bi znati – da takve proizvode propisuju samo osobama kojima je indeks tjelesne mase (BMI9) veći od 30. Osim toga, prije primjene dijete valja ispitati rad srca i bubrega.

Između svake ponovljene primjene te dijete treba napraviti prekid od tri mjeseca. Iz toga je vidljivo da se kure moraju primjenjivati pod stalnim nadzorom kompetentne liječničke ekipe. Dakle u bolnici i pod strogim kardiološkim nadzorom.
Kako ćete inače biti sigurni da debela osoba, kad vidi dobre rezultate, neće doći u napast da takvu dijetu produlji više od dva mjeseca?

Osobe koje se drže te dijete samo povremeno i to po osam ili deset dana, moraju znati da se u tom razdoblju smanjuju samo mišićna masa i količina tekućine u tijelu. Uopće se ne smanjuje masno tkivo, a to nije svrha mršavljenja.

To drakonsko odricanje uopće ne jamči dugotrajnost smanjenoj tjelesnoj težini, kao što je dokazao Van Goal ispitujući 400 osoba.

Rezultati su se održali:

- u 38 % slučajeva šest mjeseci;
- u 31 % slučajeva godinu dana; i
- u 14 % slučajeva dvije godine.

Na Sveučilištu u Pennsylvaniji provedeno je još dugotrajnije istraživanje: utvrđeno je da se nakon pet godina uspjeh očuvao samou dva posto ispitanika.

Profesor Apfelbaum je 25 godina gorljivo branio dijete s proteinskim koncentratima, a ipak je smogao hrabrosti da na Međunarodnom kongresu o debljini 1993. godine u Anversu prizna kako ta dijeta nije korisna. Zaključio je: »Na dulji rok sve osobe ponovno dobiju izgubljene kilograme«.

suplementi bjelančevinaJoš gore, unatoč opasnostima (ako ih ljudi uzimaju bez liječničkog nadzora) ti se proizvodi i dalje dobro prodaju, čak nameću,zato što donose dobru zaradu proizvođačima i trgovcima. Kad liječnik propiše takvu dijetu, proizvod se može naručiti neposredno poštom, čime se povećava postotak prodaje i, dakako, nemali dobitak!

Najgora je prijevara tog pristupa mršavljenju u tome što u četiri tjedna takvog »odmora od hrane« pacijent uopće ne shvati u čemu je pravi problem. Dijeta s koncentratima bjelančevina dugoročno je besmislena jer pacijent uopće ne promijeni prehrambene navike.

Tko zaista želi smršaviti, mora steći nove navike dok kupuje u prodavaonici ili na tržnici, a ne u ljekarnici!

Nepoželjne zamjene za obroke u izlozima i na policama ljekarnica izlažu se omoti pripravaka s mirisom vanilije i čokolade koji bi trebali osigurati mršavljenje ako se ujutro i u podne uzimaju umjesto redovitih obroka. Uvečer se kao milost dopušta »normalna večera«.

Kemijski se sastav tih proizvoda međusobno vrlo razlikuje, a zajednička im je osobina da nisu uravnoteženi. Nekima manjkaju bjelančevine, a drugi sadrže previše zaslađenih ugljikohidrata.

Navest ćemo još razloga zašto su od svih mogućnosti za mršavljenje spomenuti pripravci među najneprikladnijima.
Da vidimo najprije što nam može utoliti glad: s jedne je strane važno žvakanje, a s druge osjećaj sitosti (puni želudac).

Popijemo li samo tu tekućinu, uopće nismo žvakali a niti ne pomišljamo da smo nešto dobro pojeli, jer imamo osjećaj da »to samo prođe kroz tijelo«. Rezultat: poslije nekoliko sati javljaju se glad i žarka želja da se nešto gricka.

Tko ujutro i u podne (kad je inače manja opasnost da se udebljamo) umjesto prave hrane uzme takav zamjenski obrok, uvečer će doći u napast da pojede preobilnu večeru.
Na nesreću, u to je doba dana organizam najskloniji stvaranju zalihe, to više što je cijelog dana patio zbog dva lažna obroka. Eto ponovno hipokalorične logike…

Tu se krije dodatna opasnost da se u svijesti pretilih i ugojenih žena ukorijeni psihološka zabluda: dok troše zamjenske obroke, mogu podsvjesno razviti neku vrstu odbojnosti prema svakoj hrani jer u njoj sada vide uzročnika svih svojih nevolja.

Uvjeravat će se da je hrana neprijatelj u kojeg ne treba imati povjerenja, a mi ih baš želimo uvjeriti u posve suprotno. Debela osoba prvo mora prihvatiti hranu, umjesto da je odbacuje. Mora samo naučiti kako odabirati prave namirnice.

Ostavite komentar