Pretilost kod ljudi

Nijedan biznis nije donio toliko novca kao »skidanje« viška kilograma, isto kao što nijedno znanstveno područje nije progutalo više novca u istraživanju od ovoga. Primjerice, o hormonima gladi (grelin i leptin) imamo na stotine objavljenih znanstvenih radova!

Razlog? Vlada grozničava utrka tko će prije otkriti sredstvo za blokiranje djelovanja grelina i tako donijeti dobit svojoj tvrtki s novim preparatom koji će učinkovito »topiti« tjelesnu masu. Još jedan primjer: tvrtka Wyeth-Ayerst, koja je na američko tržište lansirala pripravak Redux (kasnije je zabranjen) u godini je dana zaradila 250 milijuna dolara!
Stotine tisuća ljudi koji teže od 120 do 150 kg bore se s debljinom ne štedeći truda i sredstava da je se riješe, a najveći dio dijeta koje to omogućuju su neuspješne, jer nakon početnog uspjeha i probuđenih nada dolazi do razočaranja.

Zašto? Jednostavno zato što je priroda savršeno stvorila tijelo koje ima sjajne sposobnosti samoregulacije. Kad se krene u »obračun« s viškom kilograma, svatko je spreman na radikalne mjere i drastičan postupak, a upravo to je velika pogreška! Tijelo ne voli nasilje i uzvraća udarac povećanim lučenjem hormona gladi grelina koji neutaživo zahtijeva nove količine hrane, pa se tako izgubljena težina vraća »s kamatama«.

Kad počnete gladovati i gubiti na tjelesnoj masi tijelo »misli« da je nešto krenulo pogrešno (kao računalo) i pokreće cijeli niz finih mehanizama da spriječi to vaše nasilje. Vi se inatite i
istjerujete mak na konac, ali odgovor tijela uvijek je isti: tijelo pruža otpor vašim nastojanjima, i štoviše, svojski se zalaže da vam pomogne vratiti izgubljene kilograme! Među tim odgovorima je smanjenje brzine metabolizma i pojačanje učinkovitosti mišića.

Rezultat- čovjek gubi bitku a ne kilograme! Iako epidemija pretilosti najviše zabrinjava zdravstvene organe u SAD-u, gdje je postotak debelih ljudi veći od 61%, pretilost sve više postaje globalni problem. U pitanju je mješavina psihosocijalnih, genetskih i ekoloških razloga. Kada kažem genetskih, tada mislim na činjenice koje proizlaze iz istraživanja provedenih na blizancima, iz čega je sasvim vidljiva uloga koju ima nasljeđe.

Budući da je cilj poduzimanih mjera uklanjanje masnog tkiva, svi su napori usmjereni ka otkrivanju mehanizama nastanka i taloženja, hormonskoj regulaciji, ulozi tamnog masnog tkiva, utjecaju termogeneze, itd. Svako umanjivanje problema bila bi velika pogreška, iz čega se bjelodano može zaključiti zašto najveći dio redukcijskih dijeta ne pogađa svoj cilj.

Puno hrane na raspolaganju, nezajažljiv apetit i sve manje kretanja, okosnica su tih napora na planu redukcije težine, ali to nikako nije sve. Čovjek je emocionalni izjelica pa se na prehrambenim navikama odražava njegovo mentalno stanje (strah, ljutnja, depresija). Ako netko ustaje noću i jede kako bi zatomio ne glad već frustraciju, onda je beskorisno umotavati ga u folije, upućivati u saunu ili natjeravati ga da trči satima. Od toga nema puno koristi.