Mršavljenje kod žena tridesetih godina

Kad je posrijedi mršavljenje, spolovi nisu uvijek ravnopravni.

Ako neki bračni par, primjerice, jede iste obroke birajući prirodne namirnice (u skladu s načelima ove metode) i to u istim količinama, muškarac i žena mogu postići potpuno različite rezultate.

Poslije nekoliko mjeseci muškarac si može čestitati da je izgubio primjerice deset kilograma, a žena razočarano zaključuje da ima samo tri kilograma manje nego prije.

Gospođa će dakle pomisliti da je»Montignacova metoda djelotvornija kod muškaraca nego kodžena« i prebrzo će zaboraviti kako je njezina najbolja prijateljica (koja joj je savjetovala da kupi knjigu) izgubila bez teškoća osam kilograma u samo dva mjeseca.

Velika je pogreška pod svaku cijenu uspoređivati dva potpuno neusporediva bića.

Postoji naime velika razlika u osjetljivosti između dvije žene, a još je veća između žena i muškaraca koji se u mnogočemu razlikuju.

1. Jesu li žene»masnije«od muškaraca?

Ženski organizam ima znatno više masti nego muški: 22 do 25 posto prema 17 posto kod muškarca. Ta se različitost objašnjava većom»glavnicom«masnih stanica (adipocita).

2. Različit raspored masti

Kod žena je masno tkivo najčešće raspoređeno po ginoidnom tipu (ispod struka) s celulitom kao mogućom dodatnom komplikacijom. Kod muškarca je pak raspodjela obično androidnog tipa (iznad struka).

Razmještaj svojstven ženama (široki bokovi, stražnjica i bedra) ima posve određenu prirodnu funkciju: osigurati energetsku zalihu za moguću buduću trudnoću i za dojenje.

Životno je važno skupiti zalihe za slučaj moguće gladi ili nestašice, što je u našim industrijaliziranim zemljama anakronizam, ali oprezan ženski organizam još čuva reflekse predaka.

Adipozne stanice na donjem dijelu ženskog tijela posebno su stvorene kao receptori, više su»programirane«da prikupljaju zalihe.

Moguća pretjerana tjelesna težina na anatomskoj je razini dakle mnogo otpornija na sve pokušaje mršavljenja.

3. Povećana osjetljivost zbog hormona

Za razliku od muškarca, žena je u razdoblju plodnosti podvrgnuta ritmu hormonalnih promjena. Pubertet, trudnoća, neuravnoteženost estrogena i progesterona te menopauza odreda su razdoblja veće opasnosti od mogućeg povećanja tjelesne težine.

U predmenstrualnom razdoblju, to jest nekoliko dana prije početka menstruacije, može se javiti pretjerani apetit i nekontrolirano uzimanje ugljikohidrata te želja za slatkim namirnicama.

U tom se razdoblju često javljaju i male depresije (pad serotonina), čime se još bolje objašnjava želja za šećerom koji pomaže da se podigne razina serotonina.
Treba dodati da neka liječenja hormonima, ako nisu vođena kako treba, mogu potaknuti povećanje težine .

4. Žene»opterećene«mnogobrojnim dijetama

Muškarci se najčešće prvi put odluče držati dijetu za mršavljenje između 35. i 45. godine, kad si počnu postavljati temeljna životna pitanja o svemu: počnu se ponovno baviti sportom, prestanu pušiti, mijenjaju posao, a ponekad čak i bračnu družicu. Na neki su način »nevini«kad je riječ o bilo kakvoj dijeti.

Zato njihov organizam mnogo bolje reagira na dijete, a kad smanje težinu, lakše je održavaju.

Žene se naprotiv lakše podvrgavaju odricanju od hrane i to već u pubertetu, kad odlučno kreću u rat protiv određenih oblina, protiv umišljene ugojenosti ili zbog želje da postanu sličnije mršavicama iz ženskih časopisa.

Poslije će s godinama ponavljati hipokalorične dijete.

Zbog tih čestih gubitaka težine s vremenom se njihov organizam umori jer poslije svakog mršavljenja uvijek se udebljaju, pa nagon za prezivljavanje stvara određeni mehanizam regulacije. Organizam nastoji ponovno skupiti izgubljene masti, a ponajviše steći otpornost na sve sljedeće pokušaje mršavljenja.

Kako bi to postigao, organizam čak povećava broj masnih stanica da bi u njima mogao prikupiti najveće moguće zalihe. I tako se hipertrofiji masnih stanica (adipociti se pune mastima) dodaje hiperplastička pretilost (stvaranje novih adipocita).

5. Pazite na manjak bjelančevina.

Za razliku od muškaraca, žene ne pretjeruju s mesom. Usto jedu mnogo manje sira i osjećaju veću gadljivost prema jajima. Ukratko, , zbog njihovih sklonosti i nesklonosti unos bjelančevina često nije dostatan pa ubrzo preraste u pravi manjak počnu li primjenjivati hipOkalOričnu dijetu.

Već smo potanko objasnili da prehrana s nedovoljnom količinom bjelančevina ometa smanjenje masnoća i pojačava otpor mršavljenju.

6. Utjecaj stresa

Događa se da nakon velikih emocionalnih potresa (smrt bliske osobe, razvod braka, gubitak zaposlenja…) žena počne mršavjeti. To je dakako samo posljedica prisilne dijete.
Ništa ne može progutati jer se želudac»zgrčio«, ali u načelu to je samo privremeno stanje.

Pod utjecajem stresa žene se češće, ako ne i u pravilu, udebljaju — trenutačno ili tek poslije.
U tom slučaju dva su niza uzročnika: poremećaji ponašanja i biokemijski uzročnici.
Poremećaji ponašanja

Kada su nezadovoljne, žene počinju mnogo jesti kako bi prevladale takvo stanje.
Te se teškoće u odnosu prema hrani, kao što smo već objasnili, različito manifestiraju:

— neprekidnim grickanjem;
— neodoljivom potrebom za jelom (sa ili bez»ovisnosti«o
šećeru);
— sklonošću bulimiji ili »prežderavanju«.

Znamo da 40 posto žena priznaje kako jede kad im je dosadno ili ih nešto muči.
Biokemijski uzročnici

Stres pokreće mnoge biokemijske reakcije u tijelu:

— pad razine hormona rasta;
— izlučivanje endorfina;
— izlučivanja kortizola.

Sve te promjene potiču lipogenezu, to jest uskladištavanje masti (neposredno ili posredno zbog hiperinzulinemije).

Ta opasnost više prijeti ženi jer je osjetljivija na stres od muškarca. Kako joj usto često manjka nutrijenata (magnezija, vitamina B6, željeza…), još je ranjivija.

Valja promijeniti prehranu, to jest nutricionistički je obogatiti vrijednim namirnicama pa će se prirodno ublažiti mnoge opasnosti od stresa.