Krumpir i debljanje

Među namirnicama bogatima škrobom krumpir je na prvome mjestu. Zanimljiva je povijesna činjenica, koju mnogi ne znaju, da su Francuzi, kad je krumpir stigao iz Novoga svijeta, njime hranili svinje, a sami ga nisu jeli.

Bio im je tako neukusan da ga nisu mogli ni zamisliti u svome tanjuru. Za razliku od njih, Nijemci, Irci i Skandinavci zdušno su ga prihvatili. Istina je, doduše, da ti narodi i nisu imali previše izbora jer osim krumpira često gotovo nisu imali što drugo jesti.

U sljedeća dva stoljeća Francuzi su zadržali prezriv stav prema krumpiru, nazivajući ga »svinjskim gomoljíma«.

Tek poslije 1789. godine, u vrijeme Francuske revolucije, kad je Parmentier, na zahtjev revolucionarnih vođa, objavio svoju »Raspravu o uporabi i uzgoju krumpira«, Francuzi su napokon odlučili prihvatiti ga i kao hranu za ljude. Velika glad koja je vladala u to doba nesumnjivo je utjecala na njihovu odluku.

Kasnije je otkriveno da krumpir sadrži vitamine i mineralne soli, ali da se većina njegovih hranjivih sastojaka gubi kuhanjem, a osobito guljenjem.

Kako su pokazala najnovija ispitivanja, budući da je krumpir siromašan vlaknima, iz njega se tijekom probavnog procesa oslobađa velika količina glukoze.
Prema uvriježenoj podjeli krumpir se obično svrstavao u »spore« šećere, što nije točno.

Uzmemo li da je indeks čiste glukoze 100, tada možemo dokazati da krumpir ima indeksz 70. To znači da krumpir, usprkos složenosti svoje ugljikohidratne molekule, ostaje u skupini loših ugljikohidrata. Potvrđeno je, također, da se industrijskom obradom krumpira (proizvodnjom instant pirea) njegov glikemični indeks poveća na 95.

Zato na krumpir što se puši iz susjedova tanjura gledajte s krajnjim prezirom. Istina je, međutim, da je čips također krumpir. Možda se varam, ali učinilo mi se da ste se ponadali kako ga neću spomenuti.

Prženi krumpir je ugljikohidrat-lipid, slično kruhu s maslacem. Kao takav, ne može se jesti bez opasnosti od debljanja, jer se ulje j koje se upotrebljava za prženje u tkivima taloži u obliku zaliha masti.

Zato je’ mesni odrezak zajedno s prženim krumpirićíma od danas za vas grijeh!
Tu opaku kombinaciju sasvim zaboravite! Masnoće iz mesa i loši ugljikohidrati iz prženih krumpirića neprirodna su kombinacija.

Znam da nije lako odreći se toga tradicionalnog jela, no to je cijena koju morate platiti želite li ostvariti svoj cilj. Vjerujte mi, kad postignete idealnu težinu, nećete žaliti zbog žrtve koju ste podnijeli.

Jedanput ili dvaput godišnje namjerno pojedem pržene krumpiriće, ali ne zato što ne mogu odoljeti iskušenju, već zato što znam da si čovjek – kad više ne mora izgubiti ni grama – to može dopustiti.

Kako su takve prilike uistinu rijetke, u njima nastojim što više uživati pa odabirem mjesto gdje spravljaju najbolje krumpire.

Ako i vi poželite uživati u prženim krumpirima, odaberite dobar restoran i svedite »štetu« takvog pohoda na najmanju mjeru: uz krumpiriće naručite neku salatu. Takva je kombinacija vrlo ukusna, a uz to će vlakna iz salate smanjiti količinu šećera koji će se osloboditi iz krumpira.

Neka vam prijeđe u naviku da prilikom naručivanja mesa u restoranu uvijek pitate što će biti posluženo kao prilog. Osim krumpira, uvijek postoje i druge mogućnosti. Odlučite se između mahuna, brokule, blitve, rajčica, špinata, tikvica, celera, cvjetače, patlidžana…

Ako je cjelokupna ponuda uistinu svedena samo na loše ugljikohidrate, jednostavno naručite salatu.