Knjiga o Montignacovoj ili francuskoj dijeti

Netko bi se mogao upitati zašto je trebalo napisati novu knjigu o Montignacovoj metodi kad su već prijašnje oborile sve rekorde prodaje.

Nije li posrijedi jednostavno »remake«, kakvi se nižu jedan za drugim da bi se iskoristio prije postignut uspjeh prema uzoru na Rambo II i III, kako bi se i ovdje na umjetan način produžio velik uspjeh prijašnjih knjiga?

Nisu li dovoljne knjige Kako mršaviti na službenim večerama i ručkovima te prvo izdanje knjige Jedem, dakle mršavim da bi se dokraja otkrile sve tajne Montignacove metode?

Prva knjiga, napisana godine 1986., pretežno je namijenjena muškarcima, posebice onima koji se hrane izvan kuće. Druga, Jedem, dakle mršavim, iznosi doduše ista načela temeljne metode, ali je za »domaću upotrebu«. Upućena je, dakle, čitateljicama koje većinu obroka pripremaju i jedu kod kuće.

Oba dvije su knjige prvenstveno praktične i zato namjerno jednostavne. Zapravo imaju pedagoško značenje. Nude nutricionističku poduku koju je lako primijeniti i koja daje vidljive i trajne rezultate.

U uputama za mršavljenje već se mogla naslutiti odredena prehrambena filozofija koja se oslanja na higijenu života. Čitatelj to često otkriva tek poslije, kad shvati da se osjeća bolje jer je prihvatio preporuke za promjenu prehrambenih navika.

Sve je to isprva namjerno prikazivano pojednostavljeno, dakako iz praktičnih razloga; u mnoštvu znanstvenih podataka, naime, čitatelj bi možda propustio baš ono što je bitno.

Zato se temelj Montignacove metode često svodio na puko razdvajanje ugljikohidrata i masnoća.

Iskustvo je pokazalo da je poruka o razdvajanju ipak previše redukcionistička, iako je omogućavala da se postignu dobri rezultati. Zato je od 1989. do 1990. godine odlučeno da se doda poglavlje o glikemičnom indeksu jer je to zapravo temelj naših nutricionističkih načela.

No i tako dopunjena knjiga nije omela zlonamjerne nutricioniste da Montignacovu metodu proglašavaju baukom. Tako je na primjer dr. Jacques Fricker povjerovao kako može smisliti »pridruženu« dijetu prema Montignacovoj metodi. Po njegovu mišljenju, sve se svodilo na dva Atkinsova načela: na »smanjenje ugljikohidrata i na slobodnu potrošnju masnoća«.

To pojednostavljenje ipak nije nikoga uzbudílo, a ponajmanje liječnike opće medicine i specijaliste za kardío-vaskularne bolesti.

Naime, oni su se mnogo puta uvjerili da Montignacova metoda uvelike pomaže pri mršavljenju, trajno poboljšava sastav krvi, a pogotovo smanjuje količine kolesterola i triglicerida.

To su sve razlozi zašto sam napisao novo prošireno i dopunjeno izdanje knjige Jedem, dakle mršavim. Došao je i trenutak da se razmotre rezultati osmogodišnje široke primjene mojega nutricionističkog pristupa, to više što je metodu prihvatilo mnogo ljudi i što je posvuda dobro primljena. i

Zaključili smo da je važno ponoviti i potanko objasniti temeljne poruke, drugačije ih razvrstati, a neke čak i redefinirati.

Montignacova je metoda tako brzo prihvaćena ponajprije zato što nije »dijeta« u tradicionalnom smislu, poput onih koje preporučuju ograničenja u prehrani i koje kratko traju.

Metoda je postigla velik uspjeh i zato što joj nije jedina svrha mršavjeti nego i vratiti optimalnu vitalnost te, što je najvažnije, potaknuti smisao za umijeće uživanja u dobrom životu, a to je dio koncepcije općeg zdravlja.

Većina kritičara, i to pretežno konvencionalnih nutricionista,neopravdano cijelu metodu svode na stroga pravila koja inače vrijede samo u prvom stupnju metode. Tvrde kako su pravila prestroga i ističu da je previše namirnica izostavljeno iz jelovnika.

Pristaše metode, naprotiv, dobro su shvatili kako je PRVA FAZA samo prijelazno razdoblje koje valja proći. To potvrđuju mnogobrojni iskusni liječnici i pisma čitatelja. PRVA FAZA ipak se ne podnosi teško jer ne savjetuje da gladujete nego da se odreknete određenih namirnica.

Svi su razumjeli da poslije uspješne primjene načela PRVE FAZE slijedi DRUGA koja sadrži prava načela metode, to jest nabolje mijenja prehrambene navike i stvara novi sklad.

Mnogi su čitatelji, uostalom, proučili PRVU FAZU, prihvatili samo temeljna načela metode te smjesta prešli na DRUGU FAZU.

Tvrde da su dobili jednake rezultate, samo što im je dakako trebalo više vremena da izgube suvišne kilograme. Uostalom, to je više nego povoljno jer se polagano smanjena tjelesna težina bolje održava.

Zato smo odlučili prikazati našu metodu na drugi način, tako da više inzistiramo na temeljnim načelima. Da biste ih bolje shvatili, prvo ćemo prikazati kako se postupno u razvijenim zemljama ukorijenio loš način prehrane.

Posljedice toga su ozbiljno povećanje broja oboljelih od bolesti metabolizma: prvenstveno debljine, šećerne bolesti te kardio-vaskularnih bolesti.

Otkrili smo da se takav zlokoban tijek može potpuno zaustaviti i stanje prevladati jednostavno ako promijenimo naše prehrambene navike i stvorimo novu ravnotežu.

PRVU FAZU i dalje preporučujemo ljudima koji su pravi »ovisnici« o nekim namirnicama (na primjer o šećeru), osobama sa suvišnim kilogramima te onima koji žele postići brze rezultate.

Iako je PRVA FAZA samo prijelazno razdoblje, sve te osobe korjenito promijene loše prehrambene navike i ponovno uspostave poremećenu ravnotežu. Organizmu se pruža prava prilika za odmor.

Zdravlje se obnavlja, a rezultati su brzo vidljivi. Taj »prijelazni«, »ubrzani« stupanj ipak ostaje samo uvod u daljnju primjenu Montignacove metode.

Nikako ne prihvaćamo tvrdnju nekih pojedinaca da to »bolje uspijeva muškarcima nego ženama«.

Svima uvijek odgovaramo da je metoda jednako djelotvorna bez obzira na spol, samo što je neke žene drugačije podnose. Postoji nekoliko objašnjenja za tu pojavu. Montignacovu metodu prihvaćaju žene koje najčešće imaju »vrlo opterećenu hipokaloričnu prošlost«. Neke su po nekoliko desetaka godina primjenjivale stroge dijete za mršavljenje.

Zato se njihov organizam – najblaže rečeno – zapravo brani, pa svaka promjena u prehrani, ma kako spasonosna bila, isprva nema nikakva učinka.

Neki je liječnik iz Rouena rekao kako se jedna njegova pacijentica morala držati te metode čak sedam mjeseci da bi počela smanjivati tjelesnu težinu. No zatim je u nekoliko tjedana izgubila dvanaest kilograma. A prije toga 20 je godina povremeno primjenjivala stroge restriktivne dijete!

Ženski organizam nije samo osjetljiviji od muškoga, nego je i znatno složeniji. U žena su češće hormonalne promjene, zbog kojih se lako udebljaju ili pak teško mršave. Osim toga, žene troše mnogo više lijekova. Pokazalo se da neki, nažalost, narušavaju metabolizam, što može posredno ometati mršavljenje.

Kad je riječ o lijekovima, imajte na umu da samo liječnik, koji se u njih dobro razumije, može preporučiti da jedan lijek zamijenite drugim ili promijeniti način liječenja. Često je samo promjena lijeka dovoljna da se stanje bitno popravi.