Kalorije i mršavljenje

Teorija o kalorijama vjerojatno je najveća »znanstvena prijevara« dvadesetoga stoljeća.
Ona uistinu nije ništa doli zamka, zabluda, opasno pojednostavnjena pretpostavka kojoj se ne može pronaći nikakva znanstveno utemeljena potpora. Pa ipak, već više od pola stoljeća ta teorija upravlja našim prehrambenim navikama.

Osvrnete li se oko sebe, vidjet ćete da upravo debeljuškaste, krupne, pa čak i pretile osobe s najviše pobožnosti broje svaku kaloriju koju unesu u organizam.

Još od početka tridesetih godina ovoga stoljeća sve što se naziva dijetom (uz nekoliko iznimaka) temelji se na načelima niskokalorične prehrane.

Koje li zablude! Tom se metodom nikako ne može polučiti znatnije smanjenje tjelesne težine, da i ne spominjemo vrlo opasne popratne poremećaje koje može izazvati. Pred kraj ovoga poglavlja vratit ću se ništa manje razornim »društveno-kulturnim« posljedicama što ih je uspio proizvesti mit o kalorijama.

Te su posljedice izravni rezultat nečega što se može nazvati samo »kolektivnim ispiranjem mozga«.

Porijeklo teorije o kalorijama Godine 1930. američki liječnici Newburgh i Johnston sa Sveučilišta Michigan u jednom od svojih zajedničkih radova iznijeli su pretpostavku da uzroke pretilosti ne treba tražiti u poremećajima metabolizma već u visokokaloričnoj hrani.

Na nesreću, njihovo se istraživanje o energetskoj ravnoteži temeljilo na vrlo ograničenom uzorku i, što je još važnije, prekratko je trajalo da bi se iz njega mogli dobiti pouzdani rezultati i izvesti neki ozbiljniji zaključci.

Unatoč nedostacima koje su pokazali objavljeni rezultati njihova istraživanja, oni su ipak dočekani s velikim odobravanjem i odmah su prihvaćeni kao nepobitna istina.

Otada do danas sve što su Newburgh i Johnston rekli ili napisali ima vjerodostojnost evanđelja!

Nekoliko godina kasnije donekle su pomutili sveopći ushit kojim su dočekana njihova otkrića, diskretno objavivši svoju vrlo veliku suzdržanost u pogledu nekih svojih dotadašnjih tvrdnji. Ovaj su put, međutim, njihovi napisi prošli posve nezapaženo. Prije plasirana teorija već je bila uključena u programe većine medicinskih škola na zapadu, a tako je ostalo i do danas.

Teorija o kalorijama

Jedna kalorija odgovara količini energije ili topline koja je potrebna da bi se temperatura jednoga grama vode povisila sa 14°C na 15°C?

Ljudsko tijelo treba energiju ponajprije zato da bi svoju temperaturu održavalo na 36,5 stupnjeva Celzijusa. Kad je aktivno, tijelu je potrebna dodatna energija za kretanje, govor ili jednostavno za održavanje u uspravnu položaju.

Energija čovjek treba da bi jeo, probavljao hranu i obavljao svoje osnovne svakodnevne aktivnosti.

Dnevne tjelesne potrebe za energijom variraju ovisno o dobi, spolu te individualnim karakteristikama.

Teorija o kalorijama sastoji se u sljedećem:

Ako nekoj osobi treba 2500 kalorija na dan, a prima samo 2000, nastaje manjak od 500 kalorija. Da bi nadomjestio taj manjak, organizam će posegnuti u vlastite zalihe masti i iz njih dobiti potrebnu količinu energije. Posljedica toga bit će smanjenje tjelesne težine.

Ako pak neka osoba redovito prima 3500 kalorija na dan, iako njezina stvarna potreba nije veća od 2500, višak od 1000 kalorija automatski se pretvara u masne zalihe.

Dakle, ta se teorija temelji na pretpostavci da se energija nikada i ni na koji način ne gubi. Posve je matematičke naravi i izravno je nadahnuta Lavoisierovom teorijom o zakonima termodinamike.