Posebno moramo razmotriti stanje žena koje uzimaju i onih koje ne uzimaju hormone.

1. Bez hormonalnog tretmana

To je najnezgodniji slučaj jer je, kako smo vidjeli, 44 posto žena sklono udebljati se četiri do sedam kilograma.

Vitke ili čak mršave žene sretne su jer nisu izvrgnute nikakvoj opasnosti debljanja. Ako nikad nisu imale ni kilograma viška (unatoč lošim prehrambenim navikama), znači da im je gušterača u stanju sve podnijeti, pa zato nema opasnosti da će taj organ iznenada izazvati hiperinzulinemiju zbog manjka estrogena.

2. Uz hormonalni tretman

Budući da je jasno kako je debljanje izraženije u menopauzi ako se ne uzimaju hormoni (vidjeli smo da manjak estrogena pogoršava hiperinzulinizam), lako možemo povjerovati kako je hormonalni tretman čudesan lijek i da jamči obranu od povećanja težine.

No iako uzimanje hormona ima nespornih prednosti, nikako dokraja ne štiti od debljanja.

Ako usporedimo broj žena koje se udebljaju uz hormonalnu terapiju i broj onih koje se udebljaju ne uzimajući hormone (31 posto prema 44 posto), statistika ipak pokazuje povoljne rezultate.

Pokušajmo zajedno naći objašnjenje.

Estrogeni prirodno potiču:

— povećanje potkožnoga masnog tkiva na bedrima i bokovima; — razgradnju trbušnog sala;
— zadržavanje vode u tkivu;
— povećanje mišićne mase (zbog anabolnog djelovanja).

Progesteroni pak potiču:

— apetit;
— povećanje masnog tkiva na trbuhu
(anabolno djelovanje) ;
— povećanje nemasnog tkiva
(anabolno djelovanje) ;
— zadržavanje vode
(zbog mineralno-kortikoidnog djelovanja).

Da zaključimo: hormonalni tretman estrogenom i progesteronom može potaknuti određeno povećanje tjelesne težine i to ovako:

— može se povećati nemasno tkivo (mišići);
— ponekad se nakuplja voda;
— može se povećati masno tkivo.

No danas znamo da to moguće razmjerno neveliko debljanje ovisi o dvije okolnosti:

— postojanju prijašnje pretilosti (što je više suvišnih kilograma, veća je opasnost debljanja, a uvijek zbog hiperinzulinemije);
— liječnikovu izboru tretmana.

Kao što piše ginekolog dr. David Elia: »Nema nijednežene koja ne bi podnijela hormonalnu terapiju. Postoje samo loše odabrane hormonalne terapije koje nisu individualizirane za potrebe svake žene. Ne treba zaboraviti da prevelike doze ili naprotiv premalo estrogena, mogu izazvati debIjanje.«

Postoji dakle prijelazno razdoblje»slobode pod nadzorom«, kad se mora izbjeći davati previše ili premalo hormona, da bi žena u menopauzi mogla zadržati nepromijenjenu tjelesnu težinu.

Dobro vođeni tretman (prosječno) ne uzrokuje povećanje težine, naprotiv To znači da je najvažnije odabrati pravi odnos hormona, propisati količine i način uzimanja, što ovisi o godinama i stanju pacijentice.

Prečesto naime liječnici (pa čak i neki specijalisti) propisuju standardne količine hormona ne vodeći računa o osjetljivosti svake žene.

Bilo bi glupo vjerovati kako postoji shema upotrebe hormonalnih preparata koja bi vrijedila za svaku ženu u menopauzi. Tretmane valja prilagođavati, možda čak i za svaku pacijenticu posebno.

Nažalost, to nije uvijek tako, a čini se da mnogi liječnici zanemaruju estetske probleme svojih pacijentica.

U njihovu obranu treba ipak reći da im proizvođači lijekova u tome nimalo ne pomažu jer»utapaju ribu«, skrivajući moguće debljanje u opće statističke podatke. U njima se nikad ne izdvajaju mogući različiti utjecaji hormona na žene, a još se manje vodi računa o tome da li su prije početka tretmana bile debele.

Zbog loše vodenog tretmana svaka žena može povećati tjelesnu težinu, a osobito ako je već bila debela. Vidimo, dakle, koliko je bitno redovito i pomno pratiti hormonalni tretman jer i najmanje debljanje mora navesti liječnika da promijeni doziranje hormona, a po potrebi čak i da prekine terapiju.

Mnoge žene ne prihvaćaju hormonalni tretman zato što im se ne objasne mogući rizici, niti kako ih izbjeći.
Zato 30 posto žena ne uzima taj preparat kad ga liječnik propiše, a 20 posto poslije nepune godine samovoljno prekine tretman.

Sad je shvatljivo zašto samo deset posto od devet milijuna žena tih godina u Francuskoj pravilno primjenjuje hormonalnu terapiju.

Da zaključimo, odlučite li se u menopauzi za hormonalni tretman, spriječit ćete debljanje ako učinite dvoje:

— provjerite đa li je tretman dobar;
— držite se načela Montignacove metode kako biste izbjegli rizik od dodatne hiperinzulinemije.

Udeblja li se žena kad nastupi menopauza, krivicu često svaljuje na hormone jer ih je premalo (ako ih ne uzima kao lijek) ili zato što ih je prije uzimala pa prestala.

Kao što vidimo, hormoni su često dobar izgovor za debljanje.

Pogledajmo najprije statističke podatke da bismo dobili objektivniji pregled.

Iz statističkih podataka možemo lako zaključiti:

— prvo, da gotovo svaka druga žena u menopauzi ima problema
s težinom (43 %);
— drugo, da se znatno manje debljaju žene liječene hormonima
(31 % prema 44 %);
— treće, da je debljanje najveće kod potpune histerektomije
(50 %).

Važno je također zapaziti da se prosječno Francuskinja neprekidno deblja poslije doba adolescencije, budući da u trideset godina (od dvadesete do pedesete) dobije desetak kilograma.

Suprotno očekivanome, vidimo da težina polaganije raste poslije pedesete godine, dakle upravo kad počne menopauza.

Liječnici su u vlastitoj praksi opazili da se u menopauzi uvijek debljaju žene (bez obzira na to uzimaju li hormone ili ne) kojima je tjelesna težina i prije bila povišena. Od žena koje su povećale tjelesnu težinu u menopauzi čak je 27 posto (po tablici III) već bilo pretilo.

Možemo dakle zaključiti da suprotno uvriježenim predrasudama menopauza nije jedan od odlučujućih uzroka debljanju. Samo će se pojačati već postojeća sklonost povećanju tjelesne težine.

Drugim riječima, žene se ne debljaju zbog iznenadnog nestanka hormona ili pak zbog hormonalnog tretmana, nego je uzrok metabolička promjena zbog fizioloških transformacija ženskog tijela. Ono naime ponekad nastoji povećati zalihe masnoće jer je organizam osjetljiviji.

A kako se drugačije može odrediti koji je organizam skloniji debljanju nego tako da se izmjeri njegova sklonost hiperinzulinemiji?

Dokazano je da zbog smanjenja količine estrogena, a još više zbog njihova nestanka postupno slabi tolerancija na glukozu i smanjuje se osjetljivost na inzulin.

Javlja se dakle rezistencija na inzlin, a to znači povećanje njegove razine.
Wing je 1983. godine u Pennsylvaniji istraživanjem pokazao proširenost te pojave.

Kad bi prije stotinu godina žena doživjela pedesetu godinu, smatrala se staricom. Prirodni prestanak plodnog razdoblja donekle je odzvonio posmrtno zvono njezinoj ženstveno-ženskoj karijeri.

Između dva»valunga«mogla se samo uživljavati u ulogu bake.
Danas je pedesetogodišnja žena još mlada i osim toga ima mogućnosti da takva i ostane.

Liječenje hormonima nije uvijek prijeko potrebno, ali može djelotvorno pomoći ženama da lakše prebrode menopauzu, čak i da produlje mladost.

Prihvaćanje prehrane bogate prema nutricionističkim mjerilima pomoći će pedesetogodišnjakinji da ostane mlada i da navrijeme djelotvorno spriječi neke bolesti: osteoporozu, smetnje krvožilnog sustava i rak, ali i debljanje.

Uvijek valja ponavljati kako je važno dobro jesti da biste ostali lijepi, mladi i zdravi. Možete postati baka, a da ipak sačuvate tijelo mlade žene.

Menopauza

Menopauza je u modi. Točnije, o tom razdoblju ženskog života danas se mnogo više govori jednostavno zato što je posljednjih godina u to razdoblje ušla mnogobrojna ženska populacija.

Zapravo je to dio stanovništva rođen u poslijeratnome razdoblju kad jc naglo porastao natalitet, što je još tada nazvano baby boom.

No mentalitet tih suvremenih žena koje su prve upoznale kontracepcijske pilule razlikuje se od mentaliteta njihovih majki.

Menopauza je za prijašnje naraštaje bila znak što najavljuje silazak, dok je za današnje pedesetogodišnjakinje samo još jedno novo razdoblje njihova života.

Kao što su»oslobođene«žene trudnoću shvatile kao prirodnu pojavu, a ne bolest, tako je i menopauza za njih samo normalna fiziološka faza u njihovu životu.

Do šezdesetih godina ovog stoljeća liječnici se uopće nisu miješali u žensku spolnost ni u bilo što specifično za ženski život. Samo su nadgledali trudnoću i porođaj svojih pacijentica.

Poslije sveopćeg prihvaćanja kontracepcijske pilule stanje se promijenilo. Izmedu liječnika i pacijentice počeo je otvoren razgovor o kontracepciji, ginekološkim pitanjima, a zatim i o spolnosti.

Tako je i menopauza oslobođena zastarjelih obilježja pa se bez okolišanja preporučuje: ako je potrebno, posavjetujte se s liječnikom o mogućem liječenju.

Što je menopauza?

To je vrijeme kad žena više ne može rađati djecu i jajnici prestaju izlučivati hormone. Najvažniji vanjski znak je prestanak menstruacije.

Menopauza prosječno nastupa oko pedesete godine, ali to ovisi o rasi, klimi i naslijeđu. Često se događa da kći dolazi u menopauzu u istim godinama kad se to dogodilo i majci. Pušenje ubrzava početak menopauze najmanje dvije godine.

Moderna je žena uz pomoć kontracepcije naučila odijeliti plodnost od spolnosti. Zato je više ne pogađa iznenadno otkriće kako više ne može rađati djecu. Sada zna da joj se život ne mora mijenjati.

Posljedice menopauze

Kad jajnici prestanu izlučivati estrogen, mogu se postupno javljati različite tegobe:

— valovi vrućine (»valunzi«);
— manje ili više izražene poteškoće zadržavanja mokraće;
— suha rodnica, zbog čega spolni snošaj može biti bolan;
— suhoća i prerano starenje kože;
— početak osteoporoze;
— oštećenja arterija, zbog kojih mogu nastati bolesti srca i krvnih
žila;
— psihološke tegobe, najčešće depresije;
— hormonalne tegobe, povremeno s debljanjem.

Mnoge od tih tegoba mogu se spriječiti ili ublažiti ako prihvatite odredeni način prehrane.

Jedite dobro da ostanete mladi

Starenje je genetski programirano u ljudskom tijelu. Taj se proces može ubrzati pod agresivnim utjecajem vanjskih čimbenika kao što su slobodni radikali.

Slobodni radikali su štetne tvari što se stvaraju u stanicama tijela za vrijeme kemijskih reakcija u kojima je kisik loše upotrebljen.
Mogu ubrzati starenje stanica i promijeniti način njihova razmnažanja (opasnost od raka) te prouzročiti cirkulacijske tegobe.

Određeni nutrijenti, koje nazivamo antioksidantima, sposobni su boriti se protiv slobodnih radikala.

To su :

— vitamin C,
— vitamin E,
— beta karoten,
— selen,
— cink,
— polifenoli.

Pravilnom prehranom dobit ćete potrebnu količinu tih nutrijenata, a evo namirnica koje možemo preporučiti:

Kako zaštititi kosti?

Menopauza uvelike djeluje na kosti koje postaju krhke. Najbolji način zaštite koštane mase je znatan unos kalcija (po mogućnosti s dodatkom vitamina D i hormonalnim liječenjem).

Nakon pedesete žena bi trebala svaki dan dobivati od 1200 do 1500 mg kalcija. Ispitivanja provedena medu Francuskinjama otkrila su da uzimaju jedva 700 mg, što je premalo.
prema tome žena u menopauzi mora jesti više sira (pogotovo ementalera) te se posebno čuvati gubitka kalcija, što ubrzavaju alkoholna pića (više od pola litre vina na dan), previše crne kave (više od četiri male šalice) i pušenje.

Može se čak preporučiti uoči menopauze provjeriti koštanu masu (obavlja se skenerom), što poslije omogućava procjenu stvarne opasnosti od osteoporoze.

Hormonalno liječenje

Treba li ili ne treba hormonalna terapija u menopauzi? Pitanje znatno nadilazi sadržaj ove knjige i zato smo tu terapiju spominjali samo u vezi s tjelesnom težinom.

Današnja žena pedesetih godina ima izglede da živi još otprilike 35 godina. Možemo dakle posve ozbiljno reći kako je ispravno osigurati takvu kvalitetu života da bi se dostojno proživjela preostala trećina životnog vijeka.

Sačuvati mekšu kožu i obraniti je od prebrze pojave bora, spriječiti osteoporozu, to jest bolno slijeganje kralježaka, zbog čega se starije osobe pogrbe ili im lako puca bedrena kost, samo su neke od objektivno provjerenih poboljšanja što se javljaju zbog liječenja hormonima.

Kako se tijekom menopauze prestanu izlučivati hormoni, žene u tom razdoblju postaju osjetljivije, pogotovo njihov krvožilni sustav (opasnost ateroskleroze, angine pectoris i infarkta).

Postoje dakako i sredstva bez hormona za ublažavanje valova vrućine, ali ona ne zaštićuju kosti ni arterije.

Samo od liječenja prirodnim hormonima, to jest estrogenom i progesteronom, možemo očekivati da produlji biološku ravnotežu koja se sama s godinama narušava. Nije dakle toliko riječ o umjetnom upletanju u rad organizma nego više o pomoći prirodi kako bi mogla nastaviti svoj posao.

Statistički je dokazano đa se nakon prestanka pušenja može naglo povećati tjelesna težina.

Zbog toga se, među ostalim, mnogi pušači boje prekinuti pušiti.

Znamo da danas mnoge žene popuste toj ovisnosti pod izgovorom da će zaustaviti debljanje.

Pušenje doista potiče trošenje energije: stimulira se bazalni metabolizam te istodobno ubrzava prolaz kroz tanka crijeva.

Na taj se način ograničava apsorpcija nutrijenata jer vrlo brzo odlaze u debelo crijevo.
Štoviše, čini se da nikotin koči izlučivanje inzulina.

Teško je i zamisliti da se frustraciji zbog hipokalorične dijete dodaju i tegobe zbog odricanja od nikotina.

Zato su, dok se odvikavate pušenja, prihvatljiva i djelotvorna jedino načela Montignacove metode.

Kad je posrijedi mršavljenje, spolovi nisu uvijek ravnopravni.

Ako neki bračni par, primjerice, jede iste obroke birajući prirodne namirnice (u skladu s načelima ove metode) i to u istim količinama, muškarac i žena mogu postići potpuno različite rezultate.

Poslije nekoliko mjeseci muškarac si može čestitati da je izgubio primjerice deset kilograma, a žena razočarano zaključuje da ima samo tri kilograma manje nego prije.

Gospođa će dakle pomisliti da je»Montignacova metoda djelotvornija kod muškaraca nego kodžena« i prebrzo će zaboraviti kako je njezina najbolja prijateljica (koja joj je savjetovala da kupi knjigu) izgubila bez teškoća osam kilograma u samo dva mjeseca.

Velika je pogreška pod svaku cijenu uspoređivati dva potpuno neusporediva bića.

Postoji naime velika razlika u osjetljivosti između dvije žene, a još je veća između žena i muškaraca koji se u mnogočemu razlikuju.

1. Jesu li žene»masnije«od muškaraca?

Ženski organizam ima znatno više masti nego muški: 22 do 25 posto prema 17 posto kod muškarca. Ta se različitost objašnjava većom»glavnicom«masnih stanica (adipocita).

2. Različit raspored masti

Kod žena je masno tkivo najčešće raspoređeno po ginoidnom tipu (ispod struka) s celulitom kao mogućom dodatnom komplikacijom. Kod muškarca je pak raspodjela obično androidnog tipa (iznad struka).

Razmještaj svojstven ženama (široki bokovi, stražnjica i bedra) ima posve određenu prirodnu funkciju: osigurati energetsku zalihu za moguću buduću trudnoću i za dojenje.

Životno je važno skupiti zalihe za slučaj moguće gladi ili nestašice, što je u našim industrijaliziranim zemljama anakronizam, ali oprezan ženski organizam još čuva reflekse predaka.

Adipozne stanice na donjem dijelu ženskog tijela posebno su stvorene kao receptori, više su»programirane«da prikupljaju zalihe.

Moguća pretjerana tjelesna težina na anatomskoj je razini dakle mnogo otpornija na sve pokušaje mršavljenja.

3. Povećana osjetljivost zbog hormona

Za razliku od muškarca, žena je u razdoblju plodnosti podvrgnuta ritmu hormonalnih promjena. Pubertet, trudnoća, neuravnoteženost estrogena i progesterona te menopauza odreda su razdoblja veće opasnosti od mogućeg povećanja tjelesne težine.

U predmenstrualnom razdoblju, to jest nekoliko dana prije početka menstruacije, može se javiti pretjerani apetit i nekontrolirano uzimanje ugljikohidrata te želja za slatkim namirnicama.

U tom se razdoblju često javljaju i male depresije (pad serotonina), čime se još bolje objašnjava želja za šećerom koji pomaže da se podigne razina serotonina.
Treba dodati da neka liječenja hormonima, ako nisu vođena kako treba, mogu potaknuti povećanje težine .

4. Žene»opterećene«mnogobrojnim dijetama

Muškarci se najčešće prvi put odluče držati dijetu za mršavljenje između 35. i 45. godine, kad si počnu postavljati temeljna životna pitanja o svemu: počnu se ponovno baviti sportom, prestanu pušiti, mijenjaju posao, a ponekad čak i bračnu družicu. Na neki su način »nevini«kad je riječ o bilo kakvoj dijeti.

Zato njihov organizam mnogo bolje reagira na dijete, a kad smanje težinu, lakše je održavaju.

Žene se naprotiv lakše podvrgavaju odricanju od hrane i to već u pubertetu, kad odlučno kreću u rat protiv određenih oblina, protiv umišljene ugojenosti ili zbog želje da postanu sličnije mršavicama iz ženskih časopisa.

Poslije će s godinama ponavljati hipokalorične dijete.

Zbog tih čestih gubitaka težine s vremenom se njihov organizam umori jer poslije svakog mršavljenja uvijek se udebljaju, pa nagon za prezivljavanje stvara određeni mehanizam regulacije. Organizam nastoji ponovno skupiti izgubljene masti, a ponajviše steći otpornost na sve sljedeće pokušaje mršavljenja.

Kako bi to postigao, organizam čak povećava broj masnih stanica da bi u njima mogao prikupiti najveće moguće zalihe. I tako se hipertrofiji masnih stanica (adipociti se pune mastima) dodaje hiperplastička pretilost (stvaranje novih adipocita).

5. Pazite na manjak bjelančevina.

Za razliku od muškaraca, žene ne pretjeruju s mesom. Usto jedu mnogo manje sira i osjećaju veću gadljivost prema jajima. Ukratko, , zbog njihovih sklonosti i nesklonosti unos bjelančevina često nije dostatan pa ubrzo preraste u pravi manjak počnu li primjenjivati hipOkalOričnu dijetu.

Već smo potanko objasnili da prehrana s nedovoljnom količinom bjelančevina ometa smanjenje masnoća i pojačava otpor mršavljenju.

6. Utjecaj stresa

Događa se da nakon velikih emocionalnih potresa (smrt bliske osobe, razvod braka, gubitak zaposlenja…) žena počne mršavjeti. To je dakako samo posljedica prisilne dijete.
Ništa ne može progutati jer se želudac»zgrčio«, ali u načelu to je samo privremeno stanje.

Pod utjecajem stresa žene se češće, ako ne i u pravilu, udebljaju — trenutačno ili tek poslije.
U tom slučaju dva su niza uzročnika: poremećaji ponašanja i biokemijski uzročnici.
Poremećaji ponašanja

Kada su nezadovoljne, žene počinju mnogo jesti kako bi prevladale takvo stanje.
Te se teškoće u odnosu prema hrani, kao što smo već objasnili, različito manifestiraju:

— neprekidnim grickanjem;
— neodoljivom potrebom za jelom (sa ili bez»ovisnosti«o
šećeru);
— sklonošću bulimiji ili »prežderavanju«.

Znamo da 40 posto žena priznaje kako jede kad im je dosadno ili ih nešto muči.
Biokemijski uzročnici

Stres pokreće mnoge biokemijske reakcije u tijelu:

— pad razine hormona rasta;
— izlučivanje endorfina;
— izlučivanja kortizola.

Sve te promjene potiču lipogenezu, to jest uskladištavanje masti (neposredno ili posredno zbog hiperinzulinemije).

Ta opasnost više prijeti ženi jer je osjetljivija na stres od muškarca. Kako joj usto često manjka nutrijenata (magnezija, vitamina B6, željeza…), još je ranjivija.

Valja promijeniti prehranu, to jest nutricionistički je obogatiti vrijednim namirnicama pa će se prirodno ublažiti mnoge opasnosti od stresa.

Za ženu tridesetih godina obično se kaže da je u punoj snazi. Adolescencija je za nju samo mutna uspomena, a menopauza tako daleko na obzoru da na nju niti ne pomišlja.

To razdoblje ženina života općenito je označeno intenzivnom radnom aktivnošću, brakom i majčinstvom, od čega je najvažniji događaj trudnoća.

U tom dijelu ženina života, što traje od 30. do 45. godine, prehrambene su navike različite. Ovise o odgoju, ali ipak najviše o rasporedu vremena te o tome koliko ga odvaja za pripremu obroka.

Ispitivanja prehrane pokazuju da te navike, čak i ako su bolje nego kod adolescentica, ipak općenito uzrokuju slabljenje organizma.
Kao da plove iz jedne krajnosti u drugu: nečega previše (šećera, soli, bijelog brašna), a nečega premalo (povrća, mliječnih proizvoda i tekućine) pa stalno ponešto uzmanjka (željeza, kalcija i magnezija te vitamina C, E i B).

Tome se dodaje rizik povećanja tjelesne težine i celulita, a da ne spominjemo kroničan umor. Promjena prehrambenih navika posebno je važna za tu skupinu žena koje se žele svidjeti te usto biti u dobroj formi.

Osigurajte potrebnu količinu magnezija

Kroničan manjak magnezija danas je posljedica jednolične prehrane jer se najviše jedu rafinirane namirnice, a odbacuju prirodne i neobrađene, te»grubo«povrće, primjerice mahunarke.

Francuskinje svaki dan uzimaju 210 mg, a savjetuje se 330 mg. Zbog tog se manjka javljaju umor, grčevi u mišićima, emocionalna preosjetljivost i uopće sklonost raznim vrstama grčeva.

Osigurajte dostatnu količinu vitamina B6

Umor popraćen razdražljivošću, čak i kratkotrajnim depresijama u žena koje uzimaju pilule, većinom su posljedica manjka vitamina B6. Istraživanje provedeno u Val-de-Marne otkriva da 85 posto  žena uzima količine manje od preporučenih i to zbog loših prehrambenih navika.

Taj je manjak još veći ako žena uzima kontrocepcijske pilule, zatim poslije trudnoće i ako uzima previše glutomata.

Znamo uostalom da manjak vitamina B6, osim spomenutih simptoma, može uzrokovati vrtoglavicu, poremećeno izlučivanje sebuma (masna koža i kosa), ali i snažnu potrebu za slatkišima (zbog manjka serotonina).
Poželjna bi dnevna količina vitamina B6 bila 2 mg.

To možete pribaviti ako jedete sljedeće namirnice:

— pivski kvasac……… 4 mg/100 g
— pšenične klice …….. 3 mg/100 g
— zrnje soje……….. 1,5 mg/100 g
— avokado ……….. 0,60 mg/100 g
— suho povrće ……… 0,50 mg/100 g
— cjelovita riža ……… 0,50 mg/100 g
— riba ………….. 0,40 mg/100 g

Osigurajte dostatnu količinu vitamina C

Iako još nisu završene rasprave stručnjaka da li vitamin C (u velikim količinama) okrepljuje, danas nedvojbeno znamo da je amogostruko djelotvoran:

— jača obrambenu sposobnost organizma protiv zaraza;
— pomaže u borbi protiv stresa jer potiče sintezu nekih hormona (steroida);
— olakšava resorpciju željeza i sintezu karnitina;
— smanjuje loše posljedice cigaretnog dima.

Ako pak u organizmu nedostaje vitamina C, takoder znamo da se javljaju sljedeće smetnje:

— zadihanost pri naporu;
— pospanost;
— bolovi u mišićima;
— opasnost od zaraza.

Zato se preporučuje osigurati dnevni unos od 80 do 90 mg vltamina C

Pušačima je posebno potrebna velika količina vitamina C. Poznato je naime da osoba koja popuši kutiju cigareta na dan, time uništi 50 mg vitamina C.

Žena koja puši mora dakle svaki dan osigurati najmanje 150 do 200 mg tog vitamina, ovisno o tome koliko cigareta puši, da bi nadoknadila gubitak i zaštitila svoje stanice od oksidativnih procesa.

Nekorisno je i štetno međutim pretjerivati s količinama jer se primjerice mogu zbog toga stvoriti bubrežni kamenci (bubrežne kolike).

Treba nakraju znati da sintetički vitamin C, što se prodaje u tabletama, organizam ne apsorbira tako dobro kao prirodni iz namirnica.

Suprotno očekivanjima vaga nije uvijek najpouzdanije sredstvo za procjenu prekomjerne težine jer vaša je tjelesna težina zapravo zbroj različitih masa: kostura, mišića, unutarnjih organa, vode i masti.

Pretilost se naime definira samo kao pretjerana količina masti. Kod žene otprilike 25 posto tjelesne težine čini masno tkivo. Sportašica možda ima povišenu tjelesnu težinu, ali zbog veće mišićne mase, pa nije debela, a još manje pretila.

Istodobno voda čini dvije trećine našeg tijela pa lako može izazvati promjene u težini, čak i do kilograma ili dva, pogotovo prije i poslije menstruacije.

Iz toga sami možete zaključiti da su mršavjeti i gubiti na težini posve različiti pojmovi.

Mršavjeti isključivo znači smanjivati masno tkivo, dok se na tjelesnoj težini može gubiti ako se gubi voda— zato nema smisla za mršavljenje uzimati diuretike, a da i ne spominjemo koliko je to opasno!

Mjerenje količine masnog tkiva

Danas se može potpuno točno izmjeriti količinu masnog tkiva; to se naziva impedanciometrija. Povežu vas sa strojem (slično kao za dobivanje elektrokardiograma) i na ekranu vidite kako se ispisuju podaci o količini vode u vašem tijelu, masi vaših mišića i količini masti.

Ta naprava točno mjeri količinu masti određene osobe te nadzire promjene za cijelo vrijeme mršavljenja. Nažalost, zasad je imaju rijetki liječnici nutricionisti.

Naprava doduše može samo odrediti ukupnu količinu masti, ali ne i kako su masti »geografski«razmještene po organizmu. No, to se može ustvrditi s pomoću skenera ili, jednostavnije, utvrđivanjem odnosa obujma struka (preko pupka) i bokova.

Podijelite li vrijednost obujma struka (u cm) s onom obujma bokova, njihov količnik mora biti manji od 0,85. Pogledajmo sada različite kategorije pretilosti.

Androidna pretilost
Za androidnu je pretilost karakteristično da je veći dio masnog tkiva u gornjem dijelu tijela: na licu, vratu, prsnom košu i trbuhu (iznad pupka).

Sad već znamo da se u osoba s tako raspoređenom prekomjernom težinom androidnog tipa javlja sklonost nekim metaboličkim komplikacijama kao što su šećerna bolest, hiperinzulinemija, hiperkolesterolemija, hipertrigliceridemija te povišeni krvni tlak i srčane bolesti…

U tom su tipu pretilosti hipertrofirane masne stanice (ili adipociti) zbog previše masti u njima, ali njihov je broj najčešće normalan. U tom je slučaju razmjerno lako smršaviti.

Ginoidna pretilost

Ako je najveći dio masnog tkiva u donjem dijelu tijela (u nižem dijelu trbuha, na bokovima, bedrima i stražnjici), govori se o ginoidnoj pretilosti.

U tom su slučaju rijetki metabolički problemi vezani uz androidnu pretilost, ali česti su slabost vena te artroza koljena i kukova. To smeta istodobno funkcionalno i estetski. Podnosi se to teže što najčešće pogađa žene i vrlo je često povezano s još jednom nevoljom: celulitom.

Duboke naslage masti

Nedavno je utvrđen i treći tip razmještaja masnog tkiva. Pretjerane su količine masti »skrivene«u trbuhu, oko unutarnjih organa.

Žena je krhko biće… Takvo je mišljenje već odavno nkorijenjeno, zbog čega je i nastao izraz»slabi spol«.

Suprotno tome, znanstvenici nas danas uvjeravaju da je žena mnogo otpornija od muškarca i to ne samo zato što dulje živi.

Muškarac, kažu također, ne bi bio sposoban tjelesno podnijeti sve što donosi majčinstvo; žena je dakle izdržljivija iako je slabija od njega…

Zapravo je osjetljivija i kompleksnija. Njezin život teče u ritmu složenoga hormonalnog sustava, počevši od puberteta do menopauze, čemu valja dodati trudnoću zbog koje njezino tijelo doživljava mnoge promjene.

Poput svakoga hipersofisticiranog stroja i ženski je organizam osjetljiv na svaku i najmanju preinaku. Opskrbljen je vrlo finim regulacijskim sustavom pa je zato i mnogo osjetljiviji na loš postupak.

Znajući to, bolje ćemo razumjeti zašto je žena uistinu osjetljivija na lijekove od muškarca i zašto su kod nje izraženije moguće nuspojave.

Nakraju, shvatit ćemo i to da loše prehrambene navike djeluju na vrlo osjetljiv ženski organizam poraznije nego na muški. Od posljedica je najzapaženija debljina koju još pogoršavaju hormonalni poremećaji.

Zamislimo da smo u 2500. godini i da tadašnji povjesničari odluče istražiti kakvog su oblika bila ženska tijela u dvadesetom stoljeću.

Proučili bi mnogobrojne ženske časopise iz tog razdoblja i, vidjevši na svim fotografijama samo dugonoge, visoke i vrlo vitke, da ne kažemo mršave žene, istraživači bi zacijelo zaključili da je to zajednička osobina svih žena na fotografijama, dakle i ostalih žena tog doba.

Mi sami činimo potpuno istu grešku kad danas promatramo Rafaelove Tri gracije, Rubensove Sirene ili, bliže nama, Renoireove aktove, Maiollove kipove i Courbetove kupačice.

Moglo bi se reći da su na svim tim umjetničkim djelima žene izraženih oblina, pa je logičan zaključak da su sve žene tada bile punašne i debeljuškaste.
Bilo bi mnogo umjesnije upitati se nisu li umjetnici prošlosti u svojim djelima više nastojali prikazati određeni ženski ideal, a manje stvarnost.

Na isti način današnji se časopisi neskriveno trude nametnuti određen, ali netipičan ideal ženskog tijela, što je zapravo samo odraz onoga o čemu čitateljice sanjare.
Kanoni ljepote

Skloni smo da na svim područjima slavimo ono što je rijetko i izuzetno. Nekad je debljina bila znak društvenog uspjeha: to jeznačilo da čovjek ima svakog dana pretrpan stol za blagovanje i da se može obilno najesti. Vitkost i mršavost (govorilo se»kost i koža«) bile su opća pojava.

Zato su punašne žene raskošnih oblina bile iznimka i odgovarale su kanonima ljepote.
Valja takoder znati da je tada opskrba hranom bila nesigurna i najveći je dio stanovništva oskudijevao.

Ratovi, seljačke bune i loše žetve začas bi stvorile nestašicu, ako ne i dugotrajnu glad. Svakog dana jesti do sita bio je luksuz. Zato je naslaga masti bila dragocjena zaliha koja će dobro doći ako zbog nametnutih okolnosti uzmanjka hrane.

Prekomjerna tjelesna težina bila je nešto poput »osiguranja protiv svih nezgoda«, primjerice loše žetve, i nikako nije imala loš predznak kao danas. Debljina se doživljavala kao osiguranje, to traženije što je bilo rjeđe.

Nekad se debljina, osim toga, smatrala znakom krepka zdravlja, prema tome i snage. Drugim riječima, lijepo zaobljena žena jamačno će biti dobra rodilja koja će bez teškoća u svoje gostoljubivo krilo prihvatiti trudnoću sa sretnim ishodom.

Žene takvog izgleda još su ideal u mnogim zemljama Trećega svijeta, pogotovo u Magrebu.
Objašnjavajući evoluciju ženske estetike, sociolozi tvrde da su se kanoni ljepote postupno mijenjali s promjenama mode.

Drugi pak smatraju da je moda tek odraz promjena koje su samo »čekale način«da se izraze.

Utjecaj kreatora Paula Poireta, koji je početkom ovog stoljeća predložio da se odbaci steznik, nedvojbeno je pridonio velikim promjenama tog doba.

Otada žene više nisu skrivale svoje tijelo pod prostranom odjećom niti su se služile mnogobrojnim umetcima. Nove su haljine naprotiv slijedile i isticale oblike tijela.

Nekoliko godina poslije, kad se pojavio pokret za oslobađanje žena, otišlo se opet u krajnost: potiskujući sve oznake ženstvenosti, moda je nudila gotovo androgine modele.

Nesigurnost muškog roda pred iznenada otkrivenom ženskom seksualnošću, koju je objasnila frojdovska psihoanaliza, imala je još veći utjecaj na stajališta o ženskom tijelu.

Erotizam kao da jemalo-pomalo nestao i iz likovnih umjetnosti, a neki su bez oklijevanja»masakrirali«žensko tijelo prikazujući ga poput Picassa ili Buffeta u kosturastim likovima ili je svedeno na geometrijske oblike.

Usporedno s tim socio-kulturalnim pojavama dva su odlučujuća čimbenika dodatno istaknula mršavost kao ideal: prvo, opća pojava debljine, čak i pretilosti, u vodećoj zemlji kakva je Amerika, te drugo, medicinsko otkriće da je pretjerana tjelesna težina zaista ozbiljan faktor rizika za zdravlje.

U slučaju hiperkolesterolemije liječnik može propisati neke lijekove, ali to mora biti samo pomoć u krajnjoj nuždi.

U većini slučajeva bit će dovoljno promijeniti prehranu. Evo dakle savjeta kako možete smanjiti razinu kolesterola, ako je previsoka, a možete ih se držati i preventivno.

Smršavite

Utvrđeno je da mršavljenje (ako je tjelesna težina prevelika) u većini slučajeva poboljšava sve biološke odrednice. Nedvojbeno će se razina kolesterola prvo sniziti, dakako ako ne griješite uzimajući previše loših masti.

Smanjite unos namirnica bogatih kolesterolom

Neke namirnice imaju visok sadržaj kolesterola. SZO (Svjetska zdravstvena organizacija) godinama je preporučavala da ne valja unositi više od 300 mg kolesterola na dan.

Ali u nedavnim je radovima dokazano da je taj vid dijetetike drugorazredne važnosti jer, paradoksalno, dnevni unos od 1000 mg u hrani uzrokuje otprilike samo pet posto veću kolesterolemiju.

Nedavno objavljena istraživanja pokazuju đa utjecaj jaja nije tako važan kako se dugo vjerovalo. Izgleda da znatna količina lecitina u jajima zapravo neutralizira sadržaj kolesterola.

Mogli bismo dakle zanemariti količinu kolesterola u namirnicama, ali zato svakako treba voditi računa o zasićenosti masnih kiselina u njima.

Birajte masti

Izasićenih mast ima u mesu, mesnim prerađevinama, jajima, mlijeku, mliječnim prerađevinama, sirevima i palminu ulju.

Teoretski te masti dižu razinu ukupnog kolesterola, poglavito LDL kolesterola koji se sliježe na stijenke arterija i uzrokuje vaskularne smetnje.

Kad je riječ o mesu peradi, možemo reći da sadrži malo zasićenih masnoća, ako se skine koža. Prema tome, jedete li perad, to će vrlo malo utjecati na količinu kolesterola.

Valja reći da je dvostrukog porijekla: 70 posto kolesterola sintetizira jetra, dakle proizvodi ga organizam sam, a tek 30 posto stiže hranom.

Drugim riječima, možete se čvrsto odlučiti za dijetu bez ikakva unosa kolesterola (primjerice da jedete samo skuhane mrkve) i da ustanovite kako vam je razina kolesterola u krvi visoka, čak kritična.

Očito međutim zbog posve drugih razloga. To je navelo profesora Apfelbauma da kaže kako»kolesterol iz hrane i onaj iz krvi imaju vrlo slabu međusobnu vezu, a kod nekih nikakvu«.

Kolesterol je zapravo molekula nužna za građu stanične opne, nekih hormona i žuči. Kroz krv ga raznose bjelančevine (proteini) koje mu služe kao»transporteri«. Podijeljeni su u dvije skupine.

Lipoproteini slabe gustoće ili LDL (Low Density Lipoproteins) raznose kolesterol u stanice, to jest u stanice stijenki arterija u kojima se nakupljaju masti.

Zato je LDL kolesterol nazvan lošim kolesterolom; malo-pomalo oblaže unutrašnjost krvnih žila koje se zato suze.

Takva začepljenost arterija može izazvati neki kardio-vaskularni incident:

— upalu arterija donjih udova;
— anginu pektoris ili srčani infarkt;
— smetnje cirkulacije u mozgu i čak paralizu.

Lipoproteini velike gustoće ili HDL (High Density Lipoproteins) prenose kolesterol do jetre da bi ga ona otamo eliminirala.

HDL kolesterol nazvan je dobrim kolesterolom jer ne stvara nikakve nakupine u žilama.

Naprotiv, ima sposobnost da arterije čisti od nakupina ateroma. Razumljivo, što je viša razina HDL-a, manja je opasnost od bolesti krvožilnog sustava.
Količine kolesterola u krvi

Današnje su norme mnogo strože od onih koje su prevladavale mnogo godina.

No, zapamtite samo tri podatka:

1. ukupni kolesterol mora biti niži ili jednak količini od 2 g u
   litri krvi;
   2. LDL kolesterol mora biti niži od 1,30 g/I ;
   3. HDL kolesterol mora biti viši od 0,45 g/1 kod muškaraca i
   0,55 g/I kod žena.

Kardio-vaskularni rizici

Kardio-vaskularni se rizici udvostruče ako je razina kolesterola  2,2 g/I, a četiri su puta veći kad je razina kolesterola viša od 2,6  g/l. Ipak je opaženo da 15 posto osoba pogođenih infarktom ima
ukupni kolesterol niži od 2 g/1. Zato su te brojke samo relativno važne.

Najvažnije su količine LDL-a i HDL-a, a pogotovo je važan odnos izmedu ukupnog kolesterola i HDL-a.

Razinu iznad normale ima 45 posto Francuza, a otprilike osam milijuna ima ukupni kolesterol iznad 2,5 g/1. Snizimo li kolesterol 12,5 posto, opasnost pojave infarkta smanjit će se 19 posto. Vidimo kako je i te kako važno ozbiljno shvatiti tu pojavu.