Debljina ili pretilost

Pretilost bi mogla postati najveći zdravstveni problem zapadnjaka. U područje ozbiljne pretilosti ne ulazi samo sve veći broj odraslih osoba, već i sve više djece, što znači da stvaramo probleme za budućnost.

EPIDEMIJA DEBLJINE

Doima se apsurdnim budući da su nam poznati zdravstveni rizici povezani s pretilošću i da znamo kako je možemo izbjeći, ali prosječna tjelesna težina i dalje raste.

Zašto? Jedan je od razloga laka dostupnost hrane. Kad bismo morali uzgojiti, požeti i pripremiti svaki zalogaj, zasigurno bismo jeli manje.

Jeli bismo više prirodne hrane pripremljene s manje kemijskih aditiva i manje opterećene masnoćama.

No, umjesto toga u supermaketima kupujemo gotovu hranu. Da bi sačuvao okus svježega, kruh koji jedemo već je posoljen, zašećeren I krcat E-brojevima, a voće i povrće ozračeno je kako bi duže trajalo, ili je oguljeno, narezano i ugurano u limenke.

Zbog toga razvijamo neprirodnu sklonost jako začinjenoj, “usavršenoj” hrani i zaziremo od prirodno uzgojene mrkve čudnih oblika te kvrgavoga domaćeg kruha. Primjerice, grašak koji kupujemo uvijek je izrazito zelene boje jer su istraživanja tržišta otkrila da potrošači
jednostavno ne žele kupovati bezbojnu inačicu – prirodna boja graška je mutna sivozelena.

Odrasli smo u uvjerenju da je hranu lako nabaviti i da bi trebala izgledati onako kako izgleda na naljepnicama. To znači da je naša prehrana siromašna hranjivim tvarima, ali bogata kemikalijama, dodanim šećerima i masnoćama, što pridonosi sve većem problemu
tjelesne težine.

Ali, zašto jedemo toliko smeća? Zato što to žele proizvođači hrane.

U želji za zaradom obasipaju nas reklamama kako bi nas potaknuli da jedemo i između obroka, dok gledamo televiziju, dok se družimo s prijateljima, kad želimo proslaviti svoje uspjehe ili se utješiti nakon razočaranja.

Hrana se čak reklamira i kao način oživljavanja seksualnog života. Nedavno smo imali prigodu gledati reklamu za sladoled u kojoj su se dva modela zavodila žlicama te slastice bogate šećerima i masnoćama.

Međutim, da su ti modeli doista jeli toliko sladoleda kao što reklama daje naslutiti, već bi odavno izgubili status seksualnih simbola! No, kada je reklama bila u dodiru sa stvarnošću?
Nije čudno što je prosječan opseg struka najveći u Americi, gdje I su reklame za hranu gotovo sveprisutne.

Drugi važan razlog našega problema s tjelesnom težinom jest sjedilački način života. Prije četrdeset godina sagorijevali smo 25 posto više kalorija nego danas. Taj statistički podatak umnogome objašnjava današnji suvišak tjelesne težine. Danas se vozimo automobilom umjesto da kilometar i pol do grada pređemo pješice.

Umjesto da se deset minuta uspinjemo stubama, vozimo se dizalom. Svu odjeću naguramo u perilicu i pritisnemo tipku, umjesto da ga odnesemo u praonicu ili ga operemo ručno.

Dakako, nitko se ne bi želio vratiti u teško vrijeme čišćenja saga listićima čaja, četkom i lopaticom za smeće. No, istina je da te aktivnosti ne nadoknađujemo drugim, ugodnijim aktivnostima.

Štovíše, u mnogim fitness-klubovima računaju na to da trećina ljudi koji plaćaju članarinu nikada neće doista doći vježbati. lnače bi takvi klubovi bili pretrpani!

l što je još gore, naša se djeca kreću mnogo manje od prijašnjih naraštaja, a ulične nogometne utakmice zamjenjuju višesatnim igranjem računalnih igrica. Zbog toga imamo pretile tinejdžere koji odrastaju u boležljive, pretile i nezadovoljne ljude.